Zelena budućnost Hrvatske: Vizija za 2030. godinu

Hrvatska kao članica Europske unije aktivno sudjeluje u zajedničkim europskim naporima za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine. U okviru ove šire inicijative, Hrvatska je postavila ambiciozne, ali dostižne ciljeve za značajno povećanje udjela obnovljivih izvora energije do 2030. godine. U ovom članku istražujemo glavne strateške planove Hrvatske za energetsku tranziciju, ključne ciljeve za 2030. godinu, te prednosti koje će ova tranzicija donijeti za okoliš i ekonomiju.

Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030.

Temelj zelene budućnosti Hrvatske postavljen je u Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu, koja je usvojena 2020. godine. Strategija predstavlja ambiciozan plan za transformaciju energetskog sektora, smanjenje emisija stakleničkih plinova i povećanje energetske učinkovitosti.

Ključni ciljevi ove strategije za 2030. godinu uključuju:

• Povećanje udjela obnovljivih izvora energije na najmanje 36,4% u bruto finalnoj potrošnji energije
• Smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 43% u sektorima pokrivenim ETS-om (EU sustav trgovanja emisijama) i 30% u ostalim sektorima u odnosu na 2005. godinu
• Povećanje energetske učinkovitosti za najmanje 32,5% na razini EU
• Postizanje udjela obnovljivih izvora energije od najmanje 14% u sektoru prometa
• Postizanje udjela električne energije iz obnovljivih izvora od najmanje un65% u ukupnoj proizvodnji električne energije

Ključni projekti i inicijative za zelenu tranziciju

Kako bi se postigli navedeni ciljevi, Hrvatska će morati značajno ubrzati implementaciju projekata obnovljivih izvora energije, unaprijediti energetsku infrastrukturu i potaknuti energetsku učinkovitost. Nekoliko ključnih područja bit će u fokusu:

1. Veliki solarni kapaciteti

Hrvatska ima izvanredan potencijal za solarnu energiju, posebno u priobalnom području s više od 2.600 sunčanih sati godišnje. Do 2030. godine planira se instalirati najmanje 1.000 MW novih solarnih kapaciteta, što bi značilo deseterostruko povećanje u odnosu na današnje stanje.

Planirani projekti uključuju velike solarne elektrane, kao i poticanje instalacije solarnih panela na krovovima poslovnih i stambenih objekata. Očekuje se da će kućanstva i poduzeća postati značajni proizvođači električne energije kroz koncept "samopotrošnje" i razvoj energetskih zajednica.

2. Daljnji razvoj vjetroenergetskih projekata

Vjetroenergija je već sada najrazvijeniji obnovljivi izvor energije u Hrvatskoj (osim hidroenergije). Strategija predviđa udvostručenje instaliranih kapaciteta vjetroelektrana do 2030. godine, s trenutnih oko 800 MW na više od 1.600 MW.

Osim razvoja novih projekata na kopnu, istražit će se i potencijal za offshore vjetroelektrane na Jadranu, koje bi mogle značajno povećati proizvodnju električne energije iz vjetra.

3. Energetska učinkovitost i renovacija zgrada

Hrvatska je postavila cilj energetske obnove najmanje 60% zgrada do 2050. godine. Do 2030. godine, plan je obnoviti barem 30% ukupnog fonda zgrada, s fokusom na javne zgrade, višestambene zgrade i obiteljske kuće s najlošijim energetskim performansama.

Energetska obnova uključuje poboljšanje toplinske izolacije, zamjenu stolarije, modernizaciju sustava grijanja i hlađenja, te ugradnju sustava za korištenje obnovljivih izvora energije poput solarnih kolektora i dizalica topline.

4. Dekarbonizacija prometa

Transport je jedan od najvećih izvora emisija stakleničkih plinova, pa će značajna pažnja biti posvećena njegovoj dekarbonizaciji. Planovi uključuju:

• Razvoj infrastrukture za električna vozila s najmanje 13.000 javnih punionica do 2030. godine
• Poticaje za nabavu električnih i hibridnih vozila
• Povećanje udjela biogoriva i drugih obnovljivih izvora energije u prometu
• Modernizaciju javnog prijevoza i poticanje modalne promjene prema održivijim oblicima prijevoza

5. Modernizacija elektroenergetske mreže

Da bi se omogućila integracija velikog broja novih distribuiranih izvora energije i osigurala stabilnost elektroenergetskog sustava, Hrvatska će morati značajno unaprijediti svoju elektroenergetsku mrežu. To uključuje:

• Razvoj naprednih (pametnih) mreža
• Jačanje prijenosne i distribucijske infrastrukture
• Implementaciju sustava za skladištenje energije
• Digitalizaciju elektroenergetskog sustava

Poseban naglasak bit će na razvoju sustava za skladištenje energije, uključujući reverzibilne hidroelektrane, baterijske sustave i druge tehnologije koje mogu pomoći u balansiranju između proizvodnje i potražnje za električnom energijom.

Ključni datumi i prekretnice na putu prema 2030.

Prednosti energetske tranzicije za okoliš i ekonomiju

Zelena energetska tranzicija donosi višestruke koristi za Hrvatsku, koje daleko nadilaze samo smanjenje emisija stakleničkih plinova:

Okolišne prednosti

• Smanjenje emisija stakleničkih plinova za više od 40% u odnosu na 1990. godinu
• Poboljšanje kvalitete zraka, posebno u urbanim područjima, rezultirajući boljim zdravljem stanovništva
• Smanjenje zagađenja vode i tla uslijed smanjene uporabe fosilnih goriva
• Očuvanje prirodnih resursa i bioraznolikosti

Ekonomske prednosti

• Stvaranje novih radnih mjesta - procjenjuje se da će zelena tranzicija stvoriti najmanje 10.000 novih radnih mjesta u Hrvatskoj do 2030. godine
• Povećanje energetske sigurnosti i neovisnosti kroz smanjenje uvoza energije
• Smanjenje energetskog siromaštva kroz programe energetske učinkovitosti
• Povećanje konkurentnosti gospodarstva kroz niže troškove energije i energetsku učinkovitost
• Privlačenje zelenih investicija i poticanje inovacija
• Razvoj novih industrija povezanih s obnovljivim izvorima energije i čistim tehnologijama

Izazovi na putu do 2030.

Iako su ciljevi za 2030. godinu ambiciozni ali dostižni, Hrvatska će se suočiti s nekoliko ključnih izazova na putu energetske tranzicije:

1. Financiranje zelene tranzicije

Procjenjuje se da će za ostvarenje ciljeva za 2030. godinu biti potrebno uložiti oko 15 milijardi eura. Dio sredstava bit će osiguran iz EU fondova, uključujući Europski zeleni plan, Fond za oporavak i otpornost te Kohezijski fond, ali bit će potrebno mobilizirati i značajna privatna ulaganja.

2. Administrativne prepreke

Složene i dugotrajne administrativne procedure često usporavaju razvoj projekata obnovljivih izvora energije. Pojednostavljenje i ubrzanje administrativnih postupaka bit će ključno za postizanje ciljeva.

3. Tehnički izazovi integracije obnovljivih izvora

Povećanje udjela varijabilnih obnovljivih izvora energije poput sunca i vjetra predstavlja izazov za stabilnost elektroenergetskog sustava. Bit će potrebna značajna ulaganja u mrežnu infrastrukturu i sustave za skladištenje energije.

4. Društvena prihvatljivost

Neki projekti obnovljivih izvora energije mogu naići na otpor lokalnih zajednica. Uključivanje javnosti u rane faze planiranja projekata i osiguravanje pravedne raspodjele koristi bit će ključno za društvenu prihvatljivost energetske tranzicije.

Zaključak: Hrvatska na putu zelene tranzicije

Strategija energetskog razvoja Hrvatske do 2030. godine predstavlja ambiciozan, ali realističan plan za značajno povećanje udjela obnovljivih izvora energije, smanjenje emisija stakleničkih plinova i poboljšanje energetske učinkovitosti. Uspješna implementacija ove strategije ne samo da će doprinijeti globalnim naporima za borbu protiv klimatskih promjena, već će donijeti i značajne ekonomske i društvene koristi za Hrvatsku.

Zelena budućnost Hrvatske do 2030. godine temelji se na kombinaciji solarnih i vjetroenergetskih projekata, energetskoj obnovi zgrada, dekarbonizaciji prometa i modernizaciji energetske infrastrukture. Ovi napori zahtijevat će značajna ulaganja, ali će rezultirati čišćim okolišem, novim radnim mjestima, povećanom energetskom sigurnošću i konkurentnijim gospodarstvom.

Hrvatska ima izvanredan potencijal za obnovljive izvore energije, posebno solarnu i vjetroenergiju, te može postati jedan od lidera energetske tranzicije u regiji. Međutim, za ostvarenje tog potencijala bit će potreban koordinirani napor svih dionika - od državnih institucija i lokalnih zajednica do privatnog sektora i pojedinačnih građana.

Zelena budućnost Hrvatske nije samo vizija, već konkretni plan koji se već počinje ostvarivati kroz brojne projekte i inicijative diljem zemlje. Do 2030. godine, Hrvatska bi trebala biti značajno drugačija zemlja u energetskom smislu - s modernom energetskom infrastrukturom, visokim udjelom obnovljivih izvora energije i smanjenim emisijama stakleničkih plinova.