Vjetroenergija u Hrvatskoj: Potencijali i izazovi

3. lipanj 2023. Vjetroenergija Autor: Marko Petrović

Vjetroenergija predstavlja jedan od najbrže rastućih obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj tijekom posljednjih desetak godina. Zahvaljujući prirodnim prednostima, posebno duž jadranske obale i na otvorenim područjima kontinentalne Hrvatske, naša zemlja ima izvanredan potencijal za daljnji razvoj vjetroenergetskog sektora.

Potencijal vjetroenergije u Hrvatskoj

Hrvatska ima značajan potencijal za razvoj vjetroenergije, prvenstveno zbog povoljnih klimatskih uvjeta i zemljopisnog položaja. Procjenjuje se da bi ukupni tehnički potencijal vjetroenergije u Hrvatskoj mogao doseći više od 7 GW instalirane snage, što bi bilo dovoljno za proizvodnju oko 15 TWh električne energije godišnje.

Najatraktivnije lokacije za vjetroelektrane u Hrvatskoj uključuju:

Područja s visokim potencijalom Potencijal vjetroenergije u Hrvatskoj

Trenutno stanje vjetroenergetike u Hrvatskoj

Do sredine 2023. godine, u Hrvatskoj je bilo operativno više od 30 vjetroelektrana s ukupnom instaliranom snagom od približno 800 MW. Ovi kapaciteti osiguravaju oko 10% ukupne godišnje proizvodnje električne energije u zemlji, što predstavlja značajan doprinos energetskom miksu.

Najveće vjetroelektrane u Hrvatskoj uključuju:

  1. VE Senj (156 MW) - najveća vjetroelektrana u Hrvatskoj, smještena na području Senji kod mjesta Vrataruša
  2. VE Krš-Pađene (142 MW) - locirana u zaleđu Knina
  3. VE Korlat (58 MW) - blizu Benkovca
  4. VE Danilo (43.7 MW) - u blizini Šibenika
  5. VE Jelinak (30 MW) - kraj Trogira

Tehnološke inovacije u vjetroenergetici

Sektor vjetroenergije doživljava kontinuirane tehnološke inovacije koje utječu na povećanje učinkovitosti i smanjenje troškova:

1. Veće turbine s većom učinkovitošću

Najnovija generacija vjetroturbina ima rotore promjera većeg od 160 metara i može proizvesti više od 8 MW električne energije po jedinici. Ove veće turbine mogu iskoristiti vjetar na većim visinama gdje su brzine vjetra stabilnije i veće.

2. Plutajuće vjetroelektrane

Ova nova tehnologija omogućuje postavljanje vjetroelektrana na dubokomorskim lokacijama, što bi moglo biti posebno zanimljivo za hrvatska otvorena područja Jadranskog mora. Plutajuće vjetroelektrane omogućuju pristup snažnijim i stabilnijim vjetrovima na otvorenom moru.

3. Pametne vjetroelektrane

Napredna senzorska tehnologija i umjetna inteligencija omogućuju vjetroelektranama prilagodbu promjenjivim uvjetima vjetra, optimizaciju proizvodnje i smanjenje troškova održavanja. Ove tehnologije mogu predvidjeti kvarove prije nego se dogode i automatski prilagoditi kut lopatica za maksimalnu učinkovitost.

Rast kapaciteta vjetroelektrana u Hrvatskoj (MW) 0 200 400 600 800 1000 2010 2013 2016 2019 2022 2025* *procjena

Ekonomske i društvene koristi vjetroenergije

Razvoj vjetroenergije donosi Hrvatskoj višestruke koristi:

Procjenjuje se da svaki megavat instalirane snage vjetroelektrana donosi oko 3-4 radna mjesta tijekom faze izgradnje, te oko 0.5 stalnih radnih mjesta tijekom operativne faze koja traje 20-25 godina.

Izazovi za daljnji razvoj vjetroenergije

Unatoč značajnom potencijalu, sektor vjetroenergije u Hrvatskoj suočava se s nekoliko izazova:

1. Prostorno planiranje i zaštita okoliša

Mnoga područja s visokim potencijalom za vjetroenergiju nalaze se u blizini zaštićenih područja ili područja od posebne prirodne vrijednosti. Pronalaženje ravnoteže između razvoja vjetroenergije i zaštite prirode predstavlja izazov za planere i donositelje odluka.

2. Integracija u elektroenergetsku mrežu

Povećanje udjela varijabilnih obnovljivih izvora energije, uključujući vjetroenergiju, zahtijeva značajne investicije u prilagodbu i jačanje elektroenergetske mreže. Hrvatski operator prijenosnog sustava (HOPS) kontinuirano radi na modernizaciji mreže kako bi mogla prihvatiti sve veće količine energije iz vjetroelektrana.

3. Administrativne prepreke

Složeni procesi dobivanja dozvola i dugotrajni postupci mogu usporiti razvoj novih projekata vjetroelektrana. Pojednostavljenje administrativnih procedura moglo bi ubrzati razvoj sektora.

4. Tehnološki izazovi

Zbog intermitentne prirode vjetra, vjetroelektrane ne mogu osigurati kontinuiranu opskrbu električnom energijom. Razvoj tehnologija za pohranu energije i pametnih mreža bit će ključan za povećanje udjela vjetroenergije u ukupnoj proizvodnji električne energije.

Budućnost vjetroenergije u Hrvatskoj

Hrvatska je usvojila Strategiju energetskog razvoja do 2030. godine s pogledom na 2050. godinu, koja predviđa značajno povećanje instaliranih kapaciteta vjetroenergije. Prema planovima, ukupna instalirana snaga vjetroelektrana trebala bi doseći oko 1.600 MW do 2030. godine, što je gotovo dvostruko više od trenutnih kapaciteta.

Europski zeleni plan i ciljevi EU-a za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine dodatno će potaknuti razvoj vjetroenergije i drugih obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj. Financijska potpora iz EU fondova, uključujući Mehanizam za oporavak i otpornost, Fond za pravednu tranziciju i Kohezijski fond, mogla bi ubrzati razvoj novih projekata vjetroelektrana.

Očekuje se da će udio vjetroenergije u ukupnoj proizvodnji električne energije u Hrvatskoj porasti s trenutnih 10% na više od 20% do 2030. godine, čime će postati jedan od ključnih stupova hrvatske energetske tranzicije prema niskougljičnom gospodarstvu.

Zaključak

Vjetroenergija predstavlja značajan potencijal za Hrvatsku u kontekstu energetske tranzicije i postizanja klimatskih ciljeva. Prirodni potencijal vjetra, posebno duž jadranske obale i u dalmatinskoj zagori, pruža izvrsnu priliku za daljnji razvoj ovog sektora.

Iako postoje izazovi koje treba prevladati, kontinuirani napredak tehnologije, smanjenje troškova i povećana politička podrška čine budućnost vjetroenergije u Hrvatskoj vrlo obećavajućom. Uspješna integracija vjetroenergije u hrvatski energetski sustav zahtijevat će strateški pristup koji uključuje tehnološke inovacije, modernizaciju mreže, prilagodbu regulatornog okvira i aktivno uključivanje lokalne zajednice.

Energija vjetra ne samo da pridonosi smanjenju emisija stakleničkih plinova i ublažavanju klimatskih promjena, već također osigurava energetsku neovisnost, gospodarski razvoj i nove mogućnosti zapošljavanja, posebno u ruralnim područjima Hrvatske.

Podijelite članak: